VLAK SJE\u0106ANJA – Auschwitz 2013<\/p>\n
U organizaciji UABA Grada Opatije nekoliko mladih ljudi priklju\u010dilo se projektu “Vlak sje\u0107anja” koji je krenuo iz Milana prema Auschwitzu.
\nPutovanje smo zapo\u010deli sa \u017eeljezni\u010dkog kolodvora u Rijeci. Ispratio nas je Oleg Mandi\u0107 i televizijska ekipa RI-TV. Bilo je zanimljivo upoznavanje male ali odabrane grupe. Prvi smo se put sreli ali sa zajedni\u010dkim ciljem oti\u0107i u posjet Auschwitzu – tvornici smrti u 2.svjetskom ratu.
\nKroz na\u0161e putovanje do Salzburga smo se upoznali i osje\u0107ali kao obitelj. Pazili smo i \u010duvali jedni druge.<\/p>\n
U Salzburgu smo do\u010dekali vlak koji je dolazio iz Milana. Kompozicija je prolazila..prolazila i nikako da stane. Bilo je oko 20 vagona.Ukrcali smo se u vlak, smjestili a na\u0161i doma\u0107ini do\u010dekali su nas s toplim napitcima. U vlaku je bilo 750 ljudi, ve\u0107inom srednjo\u0161kolaca iz cijele Lombardije i jedna manja grupa iz Francuske.
\nGledali smo snijeg kako pada.Vani je bilo jako hladno. Ve\u0107 na samom po\u010detku ovog putovanja osje\u0107ali smo se druga\u010dije. Tuga, sjeta, suosje\u0107anje prolazili su na\u0161im mislima, na tisu\u0107e onih ljudi koji su istim ovim putem prolazili, ne znaju\u0107i kuda odlaze, a nisu mogli ni pretpostavljati da je to za ve\u0107inu bio put bez povratka.<\/p>\n
Nakon dvadeset\u010detiri sata dugog putovanja stigli smo u Krakov.
\nPoslijepodne bilo je predvi\u0111eno za posjet Krakovu, jednom od najljep\u0161ih gradova Europe. Imali smo izvrsne vodi\u010de koji su nas upoznali s povijesnim i kulturnim zna\u010dajkama ovog grada na rijeci Visli.
\nPri\u010da o getu \u017didova u gradu, humanom preseljenju u Podgorze, gdje je u neljudskim uvjetima \u017eivjelo 15 000 \u017didova. Sama rije\u010d “geto” i dan danas odzvanja zastra\u0161uju\u0107e. \u017divjeli su ogra\u0111eni zidom, prozori su bili daskama okovani, bez hrane, lijekova. I u tim najte\u017eim uvjetima uvijek se prona\u0111e netko tko svojom hrabro\u0161\u0107u, idealima, ljubavi prema \u010dovjeku \u017eeli pomo\u0107i. Tako su dvojica pravednika ljekarnik Tadeusz Pankiewicz i Oscar Schindler odigrali veliku ulogu u \u017eivotima tih ljudi i postali uzor \u010dovje\u010dnosti.Na trgu ispred ljekarne postavljeno je 75 stolica, koje podsje\u0107aju na 75000 ubijenih \u017didova.
\nKrakovom dominira o\u010daravaju\u0107a utvrda Wawel iz 17.stolje\u0107a.U njoj su vijekovima stolovali poljski kravljevi. Ona je njihov ponos i u njoj se osje\u0107a sva rasko\u0161, mo\u0107 i tragedija Poljske. Za vrijeme 2.svjetskog rata u utvrdi je neko vrijeme stolovao Himmler. Krakov nije razru\u0161en u ratu jer su ga Nijemci proglasili glavnim gradom gubernije i tako je ostao sa\u010duvan.<\/p>\n
Do\u0161ao je dan posjeta Auschwitzu. Dobro smo se obukli jer su nas neprestano upozoravali da tamo kamo idemo je jo\u0161 hladnije i uvijek pu\u0161e vjetar.
\nS nama u autobusu je bio dr. Andrea Bienati koji nas je odu\u0161evio svojim izlaganjem vezano za sve detalje od samog po\u010detka otvaranja Auschwitza jo\u0161 kao kasarne.
\nIz autobusa smo gledali prugu koja vodi do logora. Oko nas je nepregledna ravnica, snijeg i -12 stupnjeva.
\nDo\u010dekao nas je vodi\u010d koji nas je uveo u povijest. Natpis na ulazu “Arbeit macht frei” ledi krv u \u017eilama. Zgrade od fasadne cigle koji su nijemi spomenici okrutne istine, govore o strahovito izgra\u0111enoj organizaciji vlasti, hijerarhiji, snazi, okrutnosti. Ima 28 takvih zgrada koje su preure\u0111ene u muzej. Prolazili smo iz jedne u drugu, slu\u0161ali pri\u010du, vidjeli cipele, nao\u010dale, kosu, kofere…sve ba\u0161 sve \u0161to su mogli uzeti ljudima da im oduzmu njihovo dostojanstvo, identitet a na kraju kroz torturu, mu\u010denje oduzimali su im i du\u0161u. Ljudi su umirali od boli, hladno\u0107e, gladi, iscrplljenosti…i plina Ciklon B.
\nU zgradi broj 10 radio je dr. Mengele. On je vr\u0161io eksperimente na djeci, blizancima. Mnogi su oti\u0161li iz baraka i nikada se vi\u0161e nisu vratili.<\/p>\n
U\u017easna pomisao je da kada su otkrili da se s plinom ciklon B mogu otrovati ljudi, a nisu znali kolika koli\u010dina je dovoljna za odre\u0111eni broj ljudi po\u010deli su vr\u0161iti probe s doziranjem: tako su neki ljudi umirali u mukama dok nisu kona\u010dno odredili dozu koja je dovoljna da u nekoliko minuta ugu\u0161i na stotine ljudi. U Auschwitzu I bila je prva plinska komora i krematorij. Prvi zapovjednik logora bio je Rudolf Hos koji je obje\u0161en u logoru 1947.g.<\/p>\n
Nekoliko kilometara od logora Auschwitz I nalazi se Auschwitz II Birkenau tvornica smrti. On je 30 puta ve\u0107i od Auschwitza I. Ulazna vrata, pruga koja se produ\u017eava u logor. Snijeg, hladno\u0107a i vjetar koji uvijek pu\u0161e i nosi sa sobom i danas osje\u0107aj smrti. Ogromno polje, ogra\u0111eno s nekoliko redova bodljikave elektri\u010dne \u017eice, koja je jo\u0161 i danas zategnuta.
\nNa tom prostoru bilo je puno baraka. Zidanih a najvi\u0161e drvenih. Od onih drvenih su ostali samo dimnjaci pe\u0107i, koje su bile u svakoj baraci ali naj\u0107e\u0161\u0107e se i nisu lo\u017eile, nego su se ljudi grijali sami toplinom svoga tijela. Bilo je oko 700 uznika u svakoj zidanoj baraci, a 350 u drvenoj.
\nKako bi sakrili od stanovnika okolnih sela \u0161to se u logoru doga\u0111a produ\u017eili su tra\u010dnice i tako je vlak direktno dolazio u logor. Tu su prido\u0161lima oduzimali svu imovinu, odje\u0107u , obu\u0107u, zlato ,novac. U samom po\u010detku SS su naredili da ljudi mogu ponijeti sa sobom 25 kg osobnih stvari, a kasnije su smanjili na 15kg tako da uzmu samo ono najvrijednije.<\/p>\n
Za ljude koji su nakon putovanja od nekoliko dana stigli na odredi\u0161te smrti, iscrpljeni, prestra\u0161eni slijedila je procedura.Stajanje u kolonama, podjela na mu\u0161karce, \u017eene i djecu, pregled lije\u010dnika koji je odmah od oka odredio tko mo\u017ee raditi a koga treba odmah eliminirati.Nakon toga skidanje, pranje, odre\u0111ivanje koje boje \u0107e netko dobiti trokut na robija\u0161koj ko\u0161ulji, crveni, \u017euti ili crni.Ljudi gube svoja imena i postaju brojevi koje im tetoviraju na lijevoj podlaktici. U\u017eas.
\nOdvode ih u barake.Organiziraju za rad. Ubrzo po\u010dinje sustavno ubijanje ljudi. Najvi\u0161e je u logoru bilo \u017didova a bilo je i dosta Roma. \u017divot im se svodio na jutarnje prozivke “apele” , malo \u010daja ujutro i neke bljutave juhe i malo kruha, rada i \u010dekanja da li \u0107e sutra i oni biti odre\u0111eni za smrt.<\/p>\n
SS-ovci su po\u010deli ubijati trovanjem plinom i nakon toga spaljivanjem kada su uo\u010dili da nemaju dovoljno prostora za pokopanje svih umrlih. U po\u010detku su bacali pepeo u rijeku, a potom su ga koristili kao dodatak u svojstvu gnojiva na poljoprivrednim poljima u blizini logora. Na nekim mjestima zemlja je bila pokrivena i nekoliko metera debelim slojem pepela.<\/p>\n
Birken je breza, zato se i ovaj dio zove Birkenau, polje breza. Prekrasne, velike breze dominiraju ovim podru\u010djem. \u0160umi njihovo li\u0161\u0107e i \u010duva svaku pojedina\u010dnu pri\u010du logora\u0161a. Voljela sam breze, to mi je najljep\u0161e drvo, ali sada nakon boravka u logoru, obuzima me tuga i to me drvo ve\u017ee za sve \u017ertve Auschwitza.
\nNema rije\u010di da se izrazi tuga i bol. Auschwitz i Birkenau se do\u017eivljavaju srcem i umom.<\/p>\n
Na spomenik koji se nalazi u centru logora, ispisane su rije\u010di na svim jezicima. Na\u0161i najmla\u0111i \u010dlanovi polo\u017eili su vijenac i poklonili se svim \u017ertvama logora. Na\u0161ih ljudi u logoru je bilo 10 000.<\/p>\n
U velikoj kongresnoj dvorani imali smo zajedni\u010dko dru\u017eenje i prezentaciju u\u010denika vezano za logor. U ime na\u0161e delegacije Oleg Mandi\u0107 poslao je pismo u kojem je opisao svoj do\u017eivljaj kada je bio uznik od 11 godina s crvenim trokutom. Njegova majka, baka i on su posljednji napustili logor Auschwitz. Mnogima su potekle suze.
\nDo\u0161ao je i dan povratka. Puni utisaka, novih poznanstava i prijateljstva sa svim lljudima koje okuplja ista ideja – da se ovakvi zlo\u010dini nikada vi\u0161e ne ponove, da se po\u0161tuju svi ljudi i razvijaju humaniji odnosi u dru\u0161tvu.
\nU vlaku su bile organizirane radionice na temu \u0161to smo sve vidjeli, bilo je prikazivanje filma i pri\u010de o razli\u010ditim oblicima fa\u0161izma u suvremenom svijetu.<\/p>\n
Bli\u017eio se rastanak. Doputovali smo u Rijeku gdje nas je Oleg Mandi\u0107 do\u010dekao s ekipom novinara koji su zabilje\u017eili ovaj va\u017ean doga\u0111aj.
\nPosebno bih zahvalila UABA Grada Opatije koja je bila inicijator ovog projekta, UABA Krka, PG\u017d koja je prepoznala va\u017enost i uvijek je za suradnju, Gradu Opatija koji redovito sudjeluje i prati sve na\u0161e akcije i nadasve Olegu Mandi\u0107u koji je ovaj na\u0161 poduhvat usmjerio, oraganizirao i nadahnuo svojom \u017eivotnom inspiracijom.
\nOrganizacija cijelog putovanja od strane Talijana bila je izvrsna.Oni su nam odali priznanje i izrazili \u017eelju da i sljede\u0107e godine budemo s njima i u jo\u0161 ve\u0107em broju.
\nPosebna pohvala svim na\u0161im u\u010desnicima Ivanu, Zvjezdani, Ninu, Nataliji, Vilimu, Davidu, Ivani, Igoru,Korini,Antoniu i Jozi na lijepom dru\u017eenju i dostojnom prezentiranju na\u0161eg kraja i cijele Republike Hrvatske.<\/p>\n
Suzy Cvjetkovi\u0107
\nPutopis: Vlak sje\u0107anja 2013.<\/p>\n
Natalija Mr\u0161i\u0107
\n(Dobrotom: UABA Krk, 04. 04. 2013.)<\/p>\n
Dana 21. o\u017eujka 2013. sa \u017eeljezni\u010dkog kolodvora u Rijeci zapo\u010delo je na\u0161e putovanje u Poljsku. Otpustiv\u0161i svoje ko\u010dnice vlak nas je, u dobroj atmosferi, ve\u0107inom tek upoznatog dru\u0161tva, vodio od sunca i mora kroz planine i snijeg do grada Villacha. Ondje smo presjeli u drugi vlak te uz pri\u010du i smijeh nastavili do Salzburga. Premalo je bilo vremena za pomno razgledavanje divnih trgova, dra\u017eesnih uli\u010dica i znamenitih dvoraca Mozartova grada. Ipak, uputili smo se u brzinski posjet gradu soli iskoristiv\u0161i nekoliko sati do ukrcavanja na mati\u010dni Vlak sje\u0107anja. U vlaku smo se pridru\u017eili brojnim Talijanima, glavnim organizatorima putovanja, i jednoj skupini iz Francuske. Smjestili smo se u kupee (couchette) i nakon izvjesnog vremena zanimljivih razgovora oti\u0161li na spavanje. Slijede\u0107eg smo se jutra probudili u Poljskoj. Ubrzo smo stigli u Krakow, na\u0161e sjedi\u0161te naredna tri dana. Krakow je jedan od najstarijih poljskih gradova. Nalazi se na rijeci Visli u podno\u017eju brda Wawel na kojem se nalazi o\u010daravaju\u0107a utvrda u kojoj su do 17. stolje\u0107a stolovali poljski kraljevi. Renesansna, goti\u010dka i barokna arhitektura starog grada (pol. Stare Miesto) svjedo\u010di o dugoj povijesti Krakowa koji je do 16.stolje\u0107a bio sredi\u0161te Vojvodstva Krakow. U gradu na Visli nalazio se i jedan od pet glavnih geta stvorenih od strane nacista za vrijeme njema\u010dke okupacije u 2. svjetskom ratu. Geto je stvoren 03. 03. 1941. u \u010detvrti Podgorze. U toj nedovoljno velikoj \u010detvrti nacisti su smjestili oko 15 000 \u017didova. Lak\u0161e \u0107emo shvatiti odnos veli\u010dine geta i broja ljudi ako ka\u017eemo da su u jednom stanu \u017eivjele \u010detiri obitelji, a bilo je i onih koji su bili primorani \u017eivjeti na ulici. Nacisti su geto ogradili zidovima, prozore su zatvorili daskama. U potpunosti su odvojili \u017didove koji su se unutar geta borili s bolestima, nesta\u0161icom hrane, pi\u0107a\u2026 Ipak, bilo je ljudi koji su hrabro i po\u017ertvovno pomagali \u017didovima u te\u0161koj situaciji. Kriomice su im bacali hranu i druge prijeko potrebne stvari. Jedan od heroja bio je i Tadeusz Pankiewicz, ljekarnik koji je svojom voljom ostao unutar geta i pomagao \u017didovima. Me\u0111u junacima bio je i Oscar Schindler, vlasnik tvornice u blizini geta koji je riskirao svoj \u017eivot kako bi spasio \u0161to vi\u0161e \u017didova. Njegova uloga u spa\u0161avanju \u017didova od sigurne smrti prikazana je u vi\u0161estruko nagra\u0111ivanom Spielbergovom filmu Schindlerova lista iz 1993. godine.
\nNa mjestu nekada\u0161njeg geta vidjeli smo stolice koje imaju simboli\u010dnu vrijednost. Svi znamo da stolice bez ljudi koji \u0107e na njih sjesti nemaju smisla. \u010cemu stolice ako nema ljudi? Ali stolice u Krakowu \u010dekaju \u017didove iz Poljske koji su osjetili gor\u010dinu \u017eivota pod nacistima. Sljede\u0107eg smo dana oti\u0161li u koncentracijski logor Auschwitz, mjesto jednog od najte\u017eih zlo\u010dina u povijesti \u010dovje\u010danstva.
\nPrvo smo posjetili kamp Auschwitz I. ili Stammlager u kojem je ubijeno oko 75 000 ljudi. Na ulazu nas je do\u010dekao svima dobro znani natpis Arbeit macht frei odnosno Rad osloba\u0111a. Unutar kampa ima 28 blokova koji su danas pretvoreni u muzej. Hodaju\u0107i iz prostorije u prostoriju, iz bloka u blok vidjeli smo brojne stvari koje su logora\u0161ima uzimali pri dolasku (kofere, kuhinjski pribor, nao\u010dale, cipele, proteze,\u2026), razne slike koje su ovjekovje\u010dile samo jedan mali dio strahota koje su se ondje doga\u0111ale. Tako\u0111er, bili smo u plinskim komorama i u prostorijama s pe\u0107ima za kremiranje tijela. U kampu se nalaze i vje\u0161ala na kojima je 16. 04. 1947. pogubljen Rudolf H\u00f6\u00df, prvi zapovjednik Auschwitza.
\nNakon kampa Auschwitz I. oti\u0161li smo u Birkenau (Auschwitz II.), najve\u0107i od svih kampova. Birkenau je bio kamp za istrebljenje u kojem je ubijeno vi\u0161e od milijun ljudi. Ve\u0107ina logora\u0161a je ubijeno u plinskim komorama Ciklonom B, ali mnogi su umrli od gladi, prisilnog (prete\u0161kog) rada, manjka higijene, medicinskih eksperimenata koji su na njima vr\u0161eni. Iznimno dobar vodi\u010d kojeg smo imali ispri\u010dao nam je \u0161to se de\u0161avalo unutar ograda logora smrti s bodljikavom \u017eicom pod naponom. Ljude su dovozili u vagonima za stoku. Neki su putovali danima, u neljudskim uvjetima, strahu, okru\u017eeni pla\u010dem djece. Kada su stigli u logor oduzimali bi im sve stvari, a ljude bi razvrstali te su tako, u redovima, morali i\u0107i pred doktore koji su, doslovno, u nekoliko sekundi odlu\u010divali tko \u0107e \u017eivjeti, a tko umrijeti. Oni koji se nisu \u010dinili dovoljno sna\u017enima (starci,bolesnici, djeca) odmah su poslani u plinske komore. Drugi, ostavljeni na \u017eivotu, poslani su u blokove gdje su ih brijali, prali u hladnoj vodi. Na kraju su dobivali logorske uniforme s brojevima i oznakama.
\nHodaju\u0107i kampom Birkenau obuzimali su nas razne emocije, misli. Prolaze\u0107i pored polja ispod kojeg le\u017ei oko 4 metara ljudskog pepela ili pak pored ru\u0161evina tvornica smrti gdje su masovno i hladnokrvno ubijali logora\u0161e pitali smo se kako neko ljudsko bi\u0107e mo\u017ee \u010diniti te u\u017ease drugom \u010dovjeku. Pravi odgovor na to pitanje ne postoji. Mo\u017eda dio odgovora le\u017ei u \u010dinjenici da su ljudi ondje bili samo objekti, samo brojevi. Na tako ne\u0161to nismo mogli ostati ravnodu\u0161ni. Mo\u017eda zvu\u010di neobi\u010dno, ali upravo neravnodu\u0161nost je ono najbolje \u0161to smo mogli ponijeti sa sobom s tog mjesta nezamislive patnje.<\/p>\n
P.S. Htjela bih, u svoje ime, ali i u ime svih nas iz Hrvatske koji smo bili na putovanju, zahvaliti svima koji su nam omogu\u0107ili da se ukrcamo na Vlak sje\u0107anja, posebice gospodinu Olegu Mandi\u0107u. Tako\u0111er, zahvale \u017eelim izre\u0107i i gospo\u0111i Suzani Cvjetkovi\u0107 na njenom strpljenju i izvanrednoj organiziranosti i srda\u010dnosti tokom putova<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
VLAK SJE\u0106ANJA – Auschwitz 2013 U organizaciji UABA Grada Opatije nekoliko mladih ljudi priklju\u010dilo se projektu “Vlak sje\u0107anja” koji je krenuo iz Milana prema Auschwitzu. Putovanje smo zapo\u010deli sa \u017eeljezni\u010dkog kolodvora u Rijeci. Ispratio nas je Oleg Mandi\u0107 i televizijska ekipa RI-TV. Bilo je zanimljivo upoznavanje male ali odabrane grupe. Prvi smo se put sreli … <\/p>\n