{"id":286,"date":"2015-02-05T17:15:40","date_gmt":"2015-02-05T16:15:40","guid":{"rendered":"http:\/\/www.uaba-opatija.hr\/?p=286"},"modified":"2015-02-05T17:20:20","modified_gmt":"2015-02-05T16:20:20","slug":"auschwitz-70-godina-kasnije","status":"publish","type":"post","link":"http:\/\/www.uaba-opatija.hr\/index.php\/auschwitz-70-godina-kasnije\/","title":{"rendered":"AUSCHWITZ 70 GODINA KASNIJE\u2026"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Oleg Mandi\u0107<\/em><\/p>\n

Organizatori centralne sve\u010danosti obilje\u017eavanja 70. godi\u0161njice oslobo\u0111enja Auschwitza i kroz to Me\u0111unarodnog dana sje\u0107anja na Holokaust pozvali su me da prisustvujem eventu. I to sa pratiocem! Za\u010dudio sam se primiv\u0161i takav poziv, ali bolje misle\u0107i i ra\u010dunaju\u0107i shvatio sam su\u0161tinu \u201epratioca\u201c. Ja se ubrajam me\u0111u najmla\u0111e \u017eivu\u0107e biv\u0161e uznike a 82 mi je godina. Prema tome oni ostali, cca njih 3000 danas jo\u0161 \u017eivu\u0107ih \u0161irom svijeta, do\u0161li su u doba kada biolo\u0161ki sat opasno otkucava. A u takvim uvjetima dobro je imati pratioca: za hodati, za upravljati kolima, za razumjeti i za svaku drugu aktivnost.<\/p>\n

Predlo\u017eio sam prijatelju Goranu Grguri\u0107u koji mi je \u010desto znao kazati da bi volio sa mnom \"\"posjetiti taj prototip u\u017easa da mi se pridru\u017ei. Odmah je prihvatio, \u010dak nam se i gospo\u0111a Branka pridru\u017eila.<\/p>\n

Krenuli smo nedjelju 25\/1 u 6:00. Po Michelinu 927km: Maribor-Be\u010d-Brno-Ostrava-Katowice-Oswiecim. Snje\u017ena me\u0107ava u \u010ce\u0161koj, mrak i snje\u017eni uvjeti na cesti dalje. Na odredi\u0161te smo do\u0161li poslije 18:00.<\/p>\n

U ponedjeljak sam posjetio u Muzeju stare prijatelje, a Grguri\u0107e pratio u posjeti jedinog neuni\u0161tenog krematorija, bloka br.10 sa Zidom smrti, mno\u0161tvo izlo\u017ebenih postava i ogromnih vetrina sa cipelama, nao\u010dalima, zlatnim zubima, kuferima i upakiranom kosom od milijuna negda\u0161njih zatvorenika. U svakoj izlo\u017ebenoj dvorani kao da jo\u0161 lebde du\u0161e umiru\u0107ih\u2026
\n\"\"Dobili smo akreditacije: ja plavu kao biv\u0161i uznik, Grga i Branka zelenu kao pratioci. Oti\u0161li smo u nedaleki Birkenau unato\u010d upozorenju da toga dana nema mjesta posjetiteljima. Do\u0161av\u0161i tamo vidjeli smo i za\u0161to: bili su u toku zavr\u0161ni radovi oko osposobljavanja ogromnog \u0161atora u koji je stala \u010ditava duga\u010dka upravna zgrada Birkenaua kroz koju su prolazili svi vlakovi sa dolaze\u0107im \u017ertvama. Iza zgrade se prostire 800 m duga rampa gdje se vr\u0161ila prvotna \u201edolaze\u0107a\u201c selekcija a koja je zavr\u0161avala kod dva najve\u0107a krematorija.<\/p>\n

Upravna zgrada Birkenaua postala je simbolom Auschwitza, pa nam je u obliku medalje sutradan uru\u010dena svakome od 292 biv\u0161a uznika nazo\u010dna jubilarnoj sve\u010danosti.<\/p>\n

Po mom ra\u010dunu \u0161ator je bio \u0161irok 60 m, duga\u010dak 100 m a visok 20 m. Remek djelo scenografije. Sa mojom plavom akreditacijom oko vrata nismo imali problema da pregledamo sve \u0161to smo \u017eeljeli. \u010cak su nam dozvolili i pohod po rampi, ali je bilo previ\u0161e snijega i hladno\u0107e za dulju posjetu. Vremenske prilike su vrlo neugodno posje\u0107ale na one pred 70 godina, kada je skoro \u010ditavog sije\u010dnja 1945 temperatura bila oko -10\u00b0C.<\/p>\n

Utorak je bio \u201edan D\u201c. Ve\u0107 smo se po programu u 9 sati pridru\u017eili poljskim ekipama u \"\"polaganju vijenaca na mjestima pogibija. Sa nama je bio i predsjednik Poljske republike Bronislaw Komorowski, a sa njime smo bili i na misi (slu\u017ebi bo\u017ejoj) u impozantnom Centru za dijalog i molitvu. Tamo smo i ru\u010dali \u2013 organizirano za sve.<\/p>\n

U 13:30 autobusi su nas poveli u Birkenau. Pred \u0161atorom organiziran je kontrolni pregled kao na aerodromu. Kad su nam se pridru\u017eile i dr\u017eavne delegacije bilo nas je oko 2600 (kapacitet sjede\u0107ih mjesta u \u0161atoru: 3000 mjesta!).
\nU 15:30 zapo\u010deo je i sve\u010dani program. Na izdvojenom mjestu za \u201ebiv\u0161e\u201c mi se pridru\u017eio i prijatelj Branko Lustig netom pristigav\u0161i. Dru\u017eili smo se do kraja programa u kojem su sudjelovali Predsjednik R. Poljske, pre\u017eivjeli logora\u0161i (Halina Birenbaum, Paula Lebowics), Steven Spielberg, uzni\u010dke zaklade i oktet komorne glazbe.<\/p>\n

Po zavr\u0161etku govora ve\u0107inom emotivno ispunjenih, dr\u017eavne su delegacije polagale vijence ili cvije\u0107e na centralnom spomeniku. Tada su se pomije\u0161ali svi u\u010desnici pa se i Predsjednik RH Ivo Josipovi\u0107 sa suprugom i veleposlanicom RH u Var\u0161avi Andreom Beki\u0107 pridru\u017eio Lustigu i meni. A tu su bili i Grguri\u0107i.<\/p>\n

U neposrednoj na\u0161oj blizini bili su i slovenski predsjednik Boris Pahor kao i ukrajinski Petro Poro\u0161enko. Nedugo zatim okon\u010dan je ovaj visoki komemorativni skup.<\/p>\n

Sutradan po mnogo prihvatljivijem vremenu smo se vratili u Opatiju. Ovog puta preko Bratislave nam je trebalo 11 sati.<\/p>\n