Povodom Me\u0111unarodnog dana sje\u0107anja na \u017ertve Holokausta i sprje\u010davanje zlo\u010dina protiv \u010dovje\u010dnosti portal Tekli\u0107 je objavio intervju sa Olegom Mandi\u0107em, kojeg prenosimo u cijelosti:<\/p>\n
Kako ste i za\u0161to uop\u0107e odvedeni u logor?<\/b><\/i><\/span><\/p>\n 9. rujna 1945 kapitulirala je Italija. Istog je dana u Opatiji preuzeo vlast Narodno Oslobodila\u010dki Odbor kako bi se sprije\u010dila eventualna nasilja, kra\u0111e i sl. koji obi\u010dno prate takove situacije. Na \u010delu NOO-a bio je moj nono dr. Ante Mandi\u0107. Nakon tjedan dana su se iz Trsta preko Matulja spustili u Opatiju njema\u010dki tenkovi. Istovremeno su nono Ante i tata Oleg preko Lipovice oti\u0161li put U\u010dke u partizane. Nakon par mjeseci Nijemci su nas uhapsili: babu\u0161ku (nonu) Olgu, mamu Nevenku i mene. <\/span><\/p>\n U\u017easi Auschwitza dobro su dokumentirani. Vjerojatno ste ve\u0107 puno puta \u010duli i pitanje: kako ste uspjeli sve to pre\u017eivjeti?<\/span><\/b><\/i><\/p>\n Sre\u0107om, maj\u010dinom brigom i vlastitom snala\u017eljivo\u0161\u0107u. Sre\u0107a: prilikom jedne \u201eselekcije\u201c kada su svakog petog iz reda izdvajali i iste ve\u010deri usmrtili, bio sam u redu – \u010detvrti! A prilikom odvajanja od mame, kad su me htjeli prebaciti iz \u017eenskog u mu\u0161ki logor (otkrili su bili da sam stariji od 10 godina pa da spadam me\u0111u mu\u0161karce) na ambulantnom sam pregledu imao visoku temperaturu. Smjestili su me bili privremeno u \u017eensku bolnicu, gdje sam se odr\u017eao do kraja. Pred <\/span>Mar\u0161 smrti<\/i><\/span> imao sam s mamom i babu\u0161kom prilike da sami odlu\u010dimo po\u0107i li ili ostati. Odlu\u010dili smo ostati i \u2013 pogodili. Nas \u201eostale\u201c nisu stigli pobiti, a od 80.000 \u201eoti\u0161lih\u201c preko 20.000 je usput ubijeno. Maj\u010dina briga: kad sam bio bolestan pa i zadnjih mjeseci mama je na\u0161la na\u010dina da mi dostavi vi\u0161ka hrane i vitaminske injekcije. Snala\u017eljivost: Od papirnatih zavoja (drugih u bolnici i nije bilo) po\u010deo sam izra\u0111ivati \u2013 cvije\u0107e! S vremenom i vrlo uspje\u0161no. Postao sam miljenik blokova, \u0161tubova i bolni\u010darki \u010dije sam sobi\u010dke ukra\u0161avao svoji cvije\u0107em. A one su me samim time i \u0161titile.<\/span><\/p>\n Pro\u010ditao sam da se tijekom boravka u logoru niste previ\u0161e susretali s Nijemcima, ve\u0107 su sve vodili drugi uznici, ustrojeni po njema\u010dkim pravilima. Isto tako, odsutnost samilosti prema jednoj od zatvorenica ubijenoj pred svima, koji su zbog nje satima stajali na ki\u0161i. To ovako sastrane i s odmakom djeluje stra\u0161no, ali zapravo su samo dva primjera koji pokazuju kako ljudskost i suosje\u0107anje brzo venu kad se \u010dovjeka izlo\u017ei odre\u0111enim stresovima i pedantno organiziranom uni\u0161tenju. Sigurno imate jo\u0161 \u010ditav niz takvih situacija. Krije li se tu i odgovor na pitanje, kako to da se ljudi nisu masovno pobunili?<\/i><\/b><\/span><\/p>\n U logoru je vladala op\u0107a apatija i bezvoljnost. Cilj je uvijek bio kratkoro\u010dan: do\u017eivjeti sutra\u0161nji dan. Pri\u010dalo se da je u hranu stavljan brom radi smirivanja, ali nikad nije utrvr\u0111ena istina o tome. Za pobunu treba dru\u017eenje i komunikacija, a toga tamo nije bilo. Svatko je gledao samo \u201esvoja posla\u201c.<\/span><\/p>\n Upoznali ste i dr. Mengelea, o \u010dijim se stra\u0161nim eksperimentima tek kasnije saznalo. Kakav je dojam ostavio na Vas?<\/b><\/i><\/span><\/p>\n Bio sam nekoliko mjeseci u odjelu blizanaca dr. Mengelea. Nije se znalo za\u0161to uop\u0107e postoji taj odjel. Blizanci bi odlazili i ne bi se vra\u0107ali. Ali toga je bilo i drugdje diljem logora \u010diji je kapacitet bio 90.000 zatvorenika. Sam Mengele je po izgledu bio su\u0161ta suprotnost manijakalnog \u010dudovi\u0161ta kakvim je u stvarnosti bio: ugodnog izgleda, uredan, uvijek obrijan, pristojan. Nikada nije povisivao glas. Mene je jedva primje\u0107ivao, rijetko mi se obra\u0107ao. Malo dulje samo onda kada je na mom krevetu zamijetio \u0161kare kojima sam izra\u0111ivao cvije\u0107e. \u0160kare je bilo zabranjeno imati, pa je pozvao na red glavnu bolni\u010darku. <\/span><\/p>\n Kad smo ve\u0107 kod naknadne spoznaje, \u010desto se postavlja pitanje: da li je mogu\u0107e da njema\u010dki narod nije znao kamo odlaze svi ti vlakovi i \u0161to se doga\u0111a u logorima?\u00a0<\/b><\/i><\/span><\/p>\n Doista je malo bilo Nijemaca koji su znali \u0161to se doga\u0111a u logorima smrti <\/span>(vernichtungslageri). <\/i><\/span>Mnogi su logori bili locirani u Poljskoj. A oni Nijemci koji su \u017eivjeli u blizini logora znali su \u0161ta se tamo doga\u0111a, mo\u017eda ne ba\u0161 sve, ali dovoljno da se boje da i oni ne zavr\u0161e tamo, ako se previ\u0161e budu bavili time. Osim toga ne smijemo zaboraviti da je jo\u0161 od 1935 godine Hitler imao suglasnost ve\u0107ine onda\u0161njih Nijemaca za svoju politiku.<\/span><\/p>\n Mo\u017eemo to povezati i s Hrvatskom. U Njema\u010dkoj danas postoji izra\u017eena svijest o onome \u0161to se doga\u0111alo za vrijeme nacizma, no u ovim krajevima i dalje postoje pojedinci i stranke koje uporno negiraju ili barem umanjuju zlo\u010dina\u010dku narav NDH. Gdje smo pogrije\u0161ili?<\/b><\/i><\/span><\/p>\n Vi\u0161e od 10 godina izvitoperene i nakaradne prezentacije \u201eistine\u201c o Drugom svjetskom ratu u \u0161kolskim ud\u017ebenicima, a \u010desto, \u0161to je manje zlo, nikakva informacija o tome, \u0161to je pak pogodovalo \u201einstruktorima\u201c koji su bili glasniji.<\/span><\/p>\n Vi\u0161e ste se puta vra\u0107ali na prostor nekada\u0161njeg logora. Kakav je osje\u0107aj prilikom tih ponovnih susreta s “tvornicom smrti”?<\/b><\/i><\/span><\/p>\n Rado se vra\u0107am u Auschwitz. U ove sam 71 godine bio desetak puta. Za mene je to posebna radost. Sve\u010danost. Poslije dnevnog zatvaranja otvorenog muzejskog prostora za publiku volim sjesti na tra\u010dnice uz rampu u Birkenau i komunicirati sa sjenama onih kojima je upravo taj prizor bio posljednje \u0161to su u \u017eivotu vidjeli prije odlaska u plinske komore iz susjedstva. Volim biti sam sa svojim uspomenama\u2026 <\/span><\/p>\n \u010cesto znate re\u0107i kako ste zahvalni Auschwitzu jer ste imali lijep \u017eivot. Vjerojatno to zna neke i zbuniti, no, iza toga se zapravo krije – va\u0161a definicija sre\u0107e?<\/b><\/i><\/span><\/p>\n Moji ponovni susreti sa Auschwitzom imaju i svoju psihosanacijsku komponentu. Auschwitz mi je omogu\u0107io da imam prekrasan \u017eivot. Sa 15 sam godina ve\u0107 bio shvatio da mi se u daljnjem \u017eivotu nikada ne mo\u017ee desiti ni\u0161ta gorega od onoga \u0161to sam ve\u0107 pre\u017eivio. Valjalo je u glavi poslo\u017eiti kockice na na\u010din da bi se u\u017eivalo u spoznaji da \u0107e se u budu\u0107nosti doga\u0111ati samo lijepe stvari. Jer samo o na\u0161oj percepciji ovisi da li \u0107emo ne\u0161to \u0161to nam se doga\u0111a do\u017eivljavati lijepim ili ru\u017enim. A ja, u usporedbi sa dijelom ukradenog mi djetinjstva iz Auschwitza imao sam i te kakvu mogu\u0107nost usporedbe sa najgorim. Kad bi mi se pak, ipak, desilo ne\u0161to jako neugodno u \u017eivotu, umjesto da idem na psihoanalizu vra\u0107ao bi se u Auschwitz i nakon par dana vra\u0107ao se izlije\u010den.<\/span><\/p>\n Bli\u017ei se 71. godi\u0161njica oslobo\u0111enja Auschwitza i sje\u0107anja na njegove \u017ertve, a jedan od ciljeva tih obilje\u017eavanja je osigurati da se takve stvari ne ponove. Me\u0111utim, posljednji rat na ovim prostorima, Bliski Istok, hunte Ju\u017ene Amerike, vi\u0161edesetljetni ratovi Afrike… uzeli su u proteklim dekadama milijune \u017eivota. Postavlja se pitanje, \u017eeli li \u010covjek uop\u0107e izvu\u0107i neku poruku, gdje je kraj destrukciji \u017eivota? \u0160to Vas i dalje poti\u010de da pri\u010date svoju pri\u010du i pou\u010davate mlade nara\u0161taje?\u00a0<\/b><\/i><\/span><\/p>\n Je\u017eim se od re\u010denice \u0161to ju koriste politi\u010dari i mnogi drugi na sje\u0107anjima, komemoracijama i sli\u010dno: <\/span>Na\u0161li smo se ovdje, prisje\u0107amo se, itd\u2026 da se ovo nikad vi\u0161e ne bi ponovilo\/dogodilo! <\/i><\/span> A \u017eivi smo svjedoci da se sve to ponovno doga\u0111a u istom ili tek malo izmijenjenom obliku na svim svjetskim meridijanima i to u istom \u010dasu kada su rije\u010di izgovorene. \u010covjek nije navikao da u\u010di na tu\u0111im iskustvima, a ne idu mu u prilog niti dnevni interesi raznih globalnih financijskih i politi\u010dkih lobija. Ja se godinama trudim mladima usaditi spoznaju o eti\u010dkim i moralnim vrijednostima. I to na iskustvima \u0161to sam ih sam imao sa nacizmom i fa\u0161izmom. Ali svjestan ranije re\u010denog zavr\u0161avam obi\u010dno re\u010denicom: <\/span>Sve to \u010dinim u nadi da \u0107e se mo\u017eda ipak 0,02% od vas na\u0107i u prilici da utje\u010de na to da se tako \u0161to desi tek jednom manje. Tada \u0107u mo\u0107i kazati da se moj trud isplatio!<\/i><\/span><\/p>\n Mnogi koji su pro\u0161li sli\u010dan put i logore odlu\u010dili su to dr\u017eati u sebi i ne govoriti. Pretpostavljam da je tome da ste odlu\u010dili govoriti doprinijela i \u010dinjenica da ste radili kao novinar?<\/b><\/i><\/span><\/p>\n Da. Radio sam 1955 kao \u201evanjski\u201c u Novinama mladih, Horizontu i Plavom vjesniku. Glavni urednik je bio Mladen Bja\u017ei\u0107. Ako nas \u010dita iz svog Zlarina gdje danas \u017eivi sa svojih 94 godina srda\u010dno ga pozdravljam. Mo\u017eda nije ni svjestan da samo njemu mo\u017eemo zahvaliti ovaj intervju. Naime, do tada, 10 godina nisam izustio rije\u010d Auschwitz. Sve vezano za to razdoblje bilo je tabu. Pred 10 godi\u0161njicu oslobo\u0111enja Auschwitza trebalo je u redakciji sro\u010diti prigodan \u010dlanak. Tko pogodniji od mene za to. Ali bio sam \u010dvrst u svojoj \u0161utnji. Bja\u017ei\u0107 je inscenirao \u201esukob\u201c i grubo me isprepadao:<\/span> Nema\u0161 prava na \u0161utnju. Tvoje iskustvo i tvoja patnja nisu samo tvoji! Oni pripadaju i onima koji se otuda nisu vratili kao i nama svima kojima bi se to isto moglo desiti jadnog dana ako se istina o tome zakopa<\/i><\/span>. Oti\u0161ao sam zalupiv\u0161i uvrije\u0111eno vratima. Dva sam se dana kuhao i borio sa vlastitim unutarnjim demonima. Tre\u0107eg sam dana donio u redakciju moj prvi \u010dlanak na temu Auschwitza \u2013 <\/span>Bez krivice krivi. <\/i><\/span> Kona\u010dno sam bio progovorio\u2026 a ni do dana dana\u0161njeg se nisam zaustavio!!!<\/span><\/p>\n Opatija, 22.01.2016<\/span><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Povodom Me\u0111unarodnog dana sje\u0107anja na \u017ertve Holokausta i sprje\u010davanje zlo\u010dina protiv \u010dovje\u010dnosti portal Tekli\u0107 je objavio intervju sa Olegom Mandi\u0107em, kojeg prenosimo u cijelosti: Kako ste i za\u0161to uop\u0107e odvedeni u logor? 9. rujna 1945 kapitulirala je Italija. Istog je dana u Opatiji preuzeo vlast Narodno Oslobodila\u010dki Odbor kako bi se sprije\u010dila eventualna nasilja, kra\u0111e … <\/p>\n