{"id":668,"date":"2020-10-06T07:35:41","date_gmt":"2020-10-06T06:35:41","guid":{"rendered":"http:\/\/www.uaba-opatija.hr\/?p=668"},"modified":"2020-12-17T09:06:39","modified_gmt":"2020-12-17T08:06:39","slug":"intervju-s-gizelom-sterpin-prica-iz-vremena-stradavanja-istrijana-pod-fasistickom-okupacijom-2","status":"publish","type":"post","link":"http:\/\/www.uaba-opatija.hr\/index.php\/intervju-s-gizelom-sterpin-prica-iz-vremena-stradavanja-istrijana-pod-fasistickom-okupacijom-2\/","title":{"rendered":"Intervju s Gizelom Sterpin: pri\u010da iz vremena stradavanja Istrijana pod fa\u0161isti\u010dkom okupacijom"},"content":{"rendered":"\n
\n\"P1130137\"<\/a>\n<\/div>
G\u0111a Gizela danas<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

Od napada sila Osovine na Jugoslaviju 1941. sve do kapitulacije Italije, antifa\u0161isti\u010dki pokret otpora u Istri djelovao je u ilegalnosti zbog represije dr\u017eavnog aparata. U tom razdoblju dolazilo je do masovnih uhi\u0107enja zbog pomaganja pokretu otpora i do mobilizacije istarskih mladi\u0107a u talijansku vojsku. Nakon kapitulacije Italije 1943. u Istri je zapo\u010deo masovni antifa\u0161isti\u010dki narodni ustanak te se stvaraju mnogobrojni oru\u017eani partizanski odredi i brigade. Slijedi \u017eivotna pri\u010da Gizele Sterpin koja je u vrijeme fa\u0161isti\u010dke okupacije uhap\u0161ena i kao politi\u010dka zatvorenica odvedena u zatvor u Pazinu i Trstu, a zatim u koncentracijski logor u Auschwitzu i Ravensbr\u00fccku. Gospo\u0111a Gizela Sterpin, k\u0107i Ivana i Marije Petrovi\u0107, ro\u0111ena je 27. 5. 1924. u selu Podmeri\u0161\u0107e, Cerovlje \u2013 Pazin.<\/p>\n\n\n\n\n\n\n\n

Obitelj se bavila sto\u010darstvom i poljoprivredom – uzgojem \u017eita, repe, maslina, \u0161ljiva i sl.
Prema rije\u010dima gospo\u0111e Gizele istarski \u010dovjek \u017eivio je te\u0161ko tridesetih godina 20. stolje\u0107a te su se mje\u0161tani iseljavali u potrazi za boljim \u017eivotom.
Te\u0161ko nadni\u010darstvo ostavilo je duboko sje\u0107anje u \u017eivotu ove zanimljive osobe.
Gospo\u0111a zami\u0161ljenog pogleda ka\u017ee: \u201eKao dijete odlazila sam na \u017eurnadu (nadni\u010darstvo) kako bih u\u0161tedjela za osobne potrebe.\u201c
Prije rata, za vrijeme talijanske okupacije, poha\u0111ala je talijanski vrti\u0107 i \u0161kolu. Imena i prezimena tada su se talijanizirala i gospo\u0111a Gizela Petrovi\u0107 postaje Gizella Petroni.
S petnaest godina oti\u0161la je slu\u017eiti bogate talijanske obitelji u Trst i tamo ostaje tri godine, do po\u010detka Drugog svjetskog rata. Kada je po\u010deo rat, sa susjedom iz svojega sela pje\u0161a\u010dila je dva dana iz Trsta do doma. Dolaskom u Podmeri\u0161\u0107e 1943. godine. uklju\u010dila se u pomo\u0107 partizanima iz svoga i susjednoga sela. Prisje\u0107a se kako je nekoliko puta talijanska vojska imala racije u njezinom i okolnim selima. Tijekom zadnje racije pobjegla je u \u0161umu, ali je ipak uhi\u0107ena i odvedena u zatvor u Pazinu. Tek po zavr\u0161etku rata saznaje ime osobe iz susjednog sela koja je Talijanima dojavila suradnju mje\u0161tana i partizana. Tako\u0111er, napominje kako je dou\u0161nik iz susjednog sela pobjegao u Ameriku da bi izbjegao zaslu\u017eenu kaznu.
Profesorica Ekonomske \u0161kole Mije Mirkovi\u0107a Rijeka, Margarita Martinovi\u0107, u suradnji s prof. Uro\u0161em Mika\u0161inovi\u0107em, intervjuirala je gospo\u0111u Gizelu Sterpin povodom obilje\u017eavanja Dana sje\u0107anja na holokaust i sprje\u010davanja zlo\u010dina protiv \u010dovje\u010dnosti. Gospo\u0111a se prisje\u0107a svih \u017ertava nacisti\u010dkih re\u017eima tijekom Drugog svjetskog rata jer je i sama bila \u017ertva.<\/p>\n\n\n\n

Mo\u017eete li nam ukratko re\u0107i ne\u0161to o va\u0161oj obitelji?<\/em><\/strong>
Zovem Gizela Sterpin. Odrasla sam u malenom selu u sjevernoj Istri. Od kada pamtim, moji roditelji bavili su se poljoprivredom i sto\u010darstvom. Proizvodili smo uglavnom sve \u0161to nam je potrebno. Iz tog vremena imam lijepe obiteljske uspomene usprkos te\u0161kome i mukotrpnom \u017eivotu.<\/p>\n\n\n\n

\n\"P1130134\"<\/a>\n<\/div><\/figure>\n\n\n\n

Kako ste \u017eivjeli prije rata?<\/em><\/strong>
Kao i u mnogim selima, u to vrijeme na selu je \u017eivjelo puno vi\u0161e ljudi pa je i kod nas bilo znatno vi\u0161e djece nego danas. \u017divjelo se skromno, ali bili smo slo\u017eni pa ako bi nam ne\u010dega i nedostajalo mi to nismo primijetili.<\/p>\n\n\n\n

Koliko ste bili stari kada je zapo\u010deo rat?<\/em><\/strong>
Rat me je zatekao kao mladu djevojku. Nisam jo\u0161 bila udana, ali imala sam planove za budu\u0107nost s jednim mladi\u0107em, no rat je sve promijenio.<\/p>\n\n\n\n

Je li va\u0161a obitelj bila politi\u010dki aktivna?<\/em><\/strong>
Ne. Cijela obitelj bavila se poljoprivredom i politika nam uop\u0107e nije bila va\u017ena pa se na nju nismo niti osvrtali. Nismo niti razmi\u0161ljali da bi nam na \u017eivote mogla utjecati neka pojava na koju se uop\u0107e nismo obazirali.<\/p>\n\n\n\n

Kakav je bio odnos Hrvata i Talijana?<\/em><\/strong>
Svi smo \u017eivjeli zajedno i nije bilo neke netrpeljivosti. Ljudi su lak\u0161e pronalazili zajedni\u010dki jezik i nismo se obazirali tko je koje nacionalnosti.<\/p>\n\n\n\n

\n\"019aa\"<\/a>\n<\/div><\/figure>\n\n\n\n

Kako i za\u0161to ste bili uhi\u0107eni?<\/em><\/strong>
Uhi\u0107ena sam pod sumnjom da sam simpatizer partizanskog pokreta. Uz mene je uhi\u0107eno jo\u0161 \u0161est ili sedam djevojaka iz na\u0161ega sela. Kasnije smo doznali da se radilo o anonimnoj prijavi, no tek po zavr\u0161etku rata saznajemo tko nas je prijavio.<\/p>\n\n\n\n

\n\"004\"<\/a>\n<\/div><\/figure>\n\n\n\n

Sje\u0107ate li se trenutka uhi\u0107enja?<\/em><\/strong>
Vojska je do\u0161la u moje selo u jutarnjim satima. Isprva uop\u0107e nismo znali za\u0161to su do\u0161li, no ubrzo smo saznali da postoji nalog za uhi\u0107enje svih djevojaka me\u0111u kojima je bila i moja prijateljica Elza Sterpin .
Isprva smo odvedeni u pazinski zatvor gdje su se raznim metodama trudili dobiti od nas priznanje da sura\u0111ujemo s partizanskim pokretom. U zatvoru sam bila desetak dana. Tukli su me i sukli (skinuli golu) da izdam partizane i njihove pomaga\u010de. Nisam htjela sura\u0111ivati s njima, no moja prijateljica je, u nadi da \u0107e prestati mu\u010denje, priznala suradnju. Ispalo je da je to velika pogre\u0161ka jer su je upravo na temelju njenog priznanja pogubili. Nakon Pazina odveli su me u zatvor u Trstu – Coroneo, a nakon dvadesetak dana (4. 6. 1944.) deportirana sam u Auschwitz kao politi\u010dki zatvorenik.<\/p>\n\n\n\n

Kako je izgledala deportacija, jeste li znali kuda vas odvode?<\/em><\/strong>
Uglavnom smo putovali no\u0107u jer se tada\u0161nji progon poku\u0161avao \u0161to vi\u0161e sakriti od o\u010diju javnosti. Bili smo svi zajedno u vagonima namijenjenima za prijevoz stoke. U jednom vagonu nagurali bi nas \u0161to vi\u0161e tako da je bilo vrlo sku\u010deno. Najgore od svega je \u0161to nismo znali \u0161to nas \u010deka, gdje idemo i s kojim ciljem. To neznanje je mo\u017eda i najgore od svega \u0161to smo pro\u0161li do trenutka dolaska u Auschwitz.<\/p>\n\n\n\n

\n\"P4198860\"<\/a>\n<\/div><\/figure>\n\n\n\n

\u010cega se sje\u0107ate prilikom dolaska u Auschwitz?<\/em><\/strong>
Prilikom dolaska morali smo stati u red iz kojeg su se izdvajali oni koji su sposobni za rad i oni drugi. Zahvaljuju\u0107i dobrom fizi\u010dkom zdravlju stavljena sam u red ljudi koji su bili namijenjeni za obavljanje fizi\u010dkih poslova i to je bila sre\u0107a u nesre\u0107i jer sam dobila priliku raditi, a samim time i \u017eivjeti. Na\u017ealost, puno ljudi koji su bili sa mnom u vlaku nisu dobili tu priliku. Nakon selekcije dobili smo uniforme s trokutom na le\u0111ima (politi\u010dki zatvorenici) te je svaki zatvorenik dobio tetova\u017eu na ruci u obliku broja pod kojim je vo\u0111en u evidenciji. Ja sam dobila broj 81658. Cijele smo dane radili po ki\u0161i, hladno\u0107i. Kopali smo rovove, \u010distili fekalije i nosili stvari \u017didova iz vagona u magazine. Tukli su nas i izgladnjivali. Zbog neuhranjenosti dosegla sam te\u017einu od 35 kg. U listopadu 1944. godine deportirali su nas u Ravensb\u00fcck i nakon kratkog vremena preba\u010dena sam u Ebersvalde gdje sam prisilno radila u tvornici granata. Od 4. 5.1945. Nijemci su s nama bje\u017eali pred Rusima. Rusi su nas poslije oslobodili i vratila sam se u Jugoslaviju, u Suboticu 15.10.1945. Doma (u Pomeri\u0161\u0107e) sam do\u0161la 25.10.1945.<\/p>\n\n\n\n

\n\"011\"<\/a>\n<\/div><\/figure>\n\n\n\n

Kako i kada ste se vratili ku\u0107i?<\/em><\/strong>
Kraj rata do\u010dekala sam u logoru. Dolaskom Sovjeta nitko se nije brinuo za nas, ve\u0107 smo samo pu\u0161teni i u tom trenutku smo shvatili da smo pred novim izazovom. Nalazili smo se u stranoj zemlji, opusto\u0161enoj ratom, bez igdje i\u010dega i morali smo prona\u0107i put ku\u0107i. Nasre\u0107u, mnogi doma\u0107ini su nam pomogli na na\u010din da su nam ponudili zaklon i hranu. Moj put je vodio preko Berlina, Beograda i Rijeke. Nije bilo lako, no znala sam da me na kraju svega \u010deka moje rodno selo. Moja obitelj se iznenadila kada me vidjela jer su me dugo tra\u017eili i mislili su da sam mrtva. Dolaskom ku\u0107i saznala sam da je moj budu\u0107i suprug, kao pripadnik talijanske vojske, u engleskom zarobljeni\u0161tvu. Nakon \u0161to je pu\u0161ten, vratio se u Istru i napokon smo mogli zapo\u010deti zajedni\u010dki \u017eivot ne optere\u0107uju\u0107i se pro\u0161lo\u0161\u0107u.<\/p>\n\n\n\n

Kako ste uspjeli pre\u017eivjeti sve u\u017ease logora?<\/em><\/strong>
Klju\u010d uspjeha je pozitivno razmi\u0161ljanje. Niti u jednom trenutku nisam si dozvolila klonuti duhom. Sve \u0161to sam prolazila do\u017eivljavala sam samo kao jednu ru\u017enu \u017eivotnu epizodu iz koje \u0107u iza\u0107i jo\u0161 ja\u010da. Pre\u017eivjela sam jer se nisam sekirala (brinula). Bit \u0107e \u010da bude!<\/p>\n\n\n\n

\n\"DSC03516\"<\/a>\n<\/div><\/figure>\n\n\n\n

Koja je va\u0161a poruka mladima?<\/em><\/strong>
Sve neda\u0107e kroz \u017eivot uspjela sam prevladati jer nikad nisam dozvolila da me one definiraju. Nikada se nisam brinula. Moj moto je uvijek bio \u2013 Ako se ne\u0161to treba dogoditi, dogoditi \u0107e se.
Misliti dobro, raditi dobro i pomo\u0107i svima bez obzira na situaciju.<\/p>\n\n\n\n

\n\"P1130144\"<\/a>\n<\/div><\/figure>\n\n\n\n

Zahvaljujemo se gospo\u0111i Gizeli Sterpin, njenoj k\u0107eri Silvani Sterpin i cijeloj obitelji na izdvojenom vremenu i prisje\u0107anju na te\u0161ke \u017eivotne trenutke. Njih treba pamtiti i zapisivati da se zna \u0161to se dogodilo i \u0161to su ljudi pro\u017eivljavali. Informacije se moraju zapisati i prenositi jer osobe poput gospo\u0111e Sterpin ne\u0107e zauvijek biti tu. Sve ovo neka bude poticaj da nikada ne zaboravimo genocid nad \u017didovima i sustavno istrebljivanje ostalih naroda u najjezivijim \u201etvornicama smrti\u201c za vrijeme nacisti\u010dkog re\u017eima u Njema\u010dkoj.
Holokaust je jedan od najve\u0107ih zlo\u010dina u povijesti \u010dovje\u010danstva. Od 1996. u Njema\u010dkoj, a od 2005. i u cijelom svijetu, 27. sije\u010dnja je Me\u0111unarodni dan sje\u0107anja na \u017ertve holokausta jer je na taj datum 1945. prodorom sovjetskih trupa spa\u0161eno sedam i pol tisu\u0107a zatvorenika iz zloglasnog Auschwitza.<\/p>\n\n\n\n

Margarita Martinovi\u0107, prof.<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Od napada sila Osovine na Jugoslaviju 1941. sve do kapitulacije Italije, antifa\u0161isti\u010dki pokret otpora u Istri djelovao je u ilegalnosti zbog represije dr\u017eavnog aparata. U tom razdoblju dolazilo je do masovnih uhi\u0107enja zbog pomaganja pokretu otpora i do mobilizacije istarskih mladi\u0107a u talijansku vojsku. Nakon kapitulacije Italije 1943. u Istri je zapo\u010deo masovni antifa\u0161isti\u010dki narodni … <\/p>\n

Nastavi \u010ditati “Intervju s Gizelom Sterpin: pri\u010da iz vremena stradavanja Istrijana pod fa\u0161isti\u010dkom okupacijom”<\/span><\/a><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_monsterinsights_skip_tracking":false,"_monsterinsights_sitenote_active":false,"_monsterinsights_sitenote_note":"","_monsterinsights_sitenote_category":0,"footnotes":""},"categories":[3],"tags":[],"class_list":["post-668","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-novosti"],"_links":{"self":[{"href":"http:\/\/www.uaba-opatija.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/668","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"http:\/\/www.uaba-opatija.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"http:\/\/www.uaba-opatija.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/www.uaba-opatija.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/www.uaba-opatija.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=668"}],"version-history":[{"count":3,"href":"http:\/\/www.uaba-opatija.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/668\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":675,"href":"http:\/\/www.uaba-opatija.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/668\/revisions\/675"}],"wp:attachment":[{"href":"http:\/\/www.uaba-opatija.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=668"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"http:\/\/www.uaba-opatija.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=668"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"http:\/\/www.uaba-opatija.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=668"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}