Vlak sjećanja 2015

Pišu: Sanja Bosnić i Igor Jovanović

Desetu godinu zaredom u sklopu međunarodnog europskog projekta organiziran od 19. do 23. ožujka ove godine je Vlak sjećanja – Auschwitz 2015. Projekt je to koji povezuje nekoliko europskih gradova s logorom smrti Auschwitzom, posvećen žrtvama holokausta i Drugog svjetskog rata. Od 2013. godine, partner u ovom projektu koji povezuje povijest, sjećanje, svjedočanstva i edukaciju mladih ljudi je i Hrvatska odnosno UABA Grada Opatije. Tako je i ove godine uz učenike srednjih škola iz desetak talijanskih gradova te srednjoškolce iz nekoliko francuskih regija, u vlaku sjećanja u pratnji svojih profesora putovalo i dvadesetak srednjoškolaca iz Opatije, Rijeke i s otoka Krka. Tijekom puta u vlaku su organizirane razne radionice, predavanja, okrugli stolovi i projekcije filmova na temu holokausta i sjećanja na holokaust. Cilj navedenih aktivnosti je prenijeti učenicima povijest holokausta, ali i očuvati sjećanja na mnoge nedužne žrtve koncentracijskih logora. Sudionici ovog jedinstvenog vlaka proputovali su preko dvije tisuće kilometara, razgledali grad Krakow, posjetili koncentracijski logor i logor smrti Auschwitz I i Auschwitz II – Birkenau gdje su na jedinstven i simboličan način sudjelovali u komemoraciji za žrtve holokausta.

Krakow je jedan od najstarijih poljskih gradova te drugi po veličini u Poljskoj. Iznimno je bogat kulturno povijesnim znamenitostima, ali je i mjesto stradavanja nevinog židovskog i poljskog stanovništva u Drugom svjetskom ratu. U razgledu židovske četvrti, židovskog geta i koncentracijskog logora Plaszov, učenici i njihovi profesori su vidjeli besmisao ljudske destruktivnosti. Nasuprot izlaska iz nekadašnjeg geta stoji tvornica Oscara Schindlera, čovjeka koji je od sigurne smrti spasio preko tisuću Židova; humanost i dobrota nasuprot uništenja. Vječna borba dobra i zla, pravi uvod za posjet Auschwitzu.

U Auschwitzu je sudionike vlaka dočekao Ryszard Domasik, vodič, humanist, povjesničar. Vodeći hrvatsku grupu po mjestu neopisive patnje, slikovito je dočarao uvjete življenja u tada najmodernijoj tvornici smrti. Na licu su mjesta učenici vidjeli ono što su učili, čitali, slušali, gledali u filmovima. Rasizam, šovinizam, vjerska netolerancija i ravnodušnost, to je Auschwitz. Cilj dolaska u Auschwitz nije bio razgledavanje nego boravak. Osjetiti i misliti! Nadati se i željeti da se nikad više ne ponovi!

Preko sedamsto sudionika vlaka sjećanja poklonilo se u komemorativnom dijelu posjeta svim žrtvama holokausta. Marko Rubinić i Marko Sporiš, opatijski srednjoškolci i Tina Pejaković s otoka Krka položili su vijenac i zapalili svijeće u memorijalnom centru, dok je vrlo emotivan nastup bio Marije Rode, krčke srednjoškolske koja je sa stihovima svoje pjesme Tišina, zaokružila dostojanstvenu komemoraciju.

Na kraju puta ostaje promišljanje o nama samima, o iskustvima i spoznajama prije posjeta Auschwitzu i nakon posjeta. Emocije su pomiješane. Završit ćemo s jednom rečenicom koju smo čuli na komemoraciji: „Ne dozvolimo da naša prošlost bude budućnost naše djece.“